Sve što niste znali o prirodnom kamenu

Kamen kao građevinski materijal poznat je još iz davne prapovijesti gdje je jedno razdoblje dobilo po njemu naziv, kameno doba. Kamen se još od davnina koristi u građevinarstvu, kao materijal za izradu kuća, pomoćnih zgrada, mostova, puteva. Možemo ga definirati kao prirodni materijal kojega osim njegove dugotrajnosti karakterizira i lijepi izgled. Dokaz njegove vječnosti su same građevine iz prošlosti, kao na primjer grčki hramovi ili rimski ostaci. Tada se za izgradnju koristio masivan kamen no danas zbog jako dobro razvijene tehnologije, kamen se prerađuje i pojavljuje u obliku rezanih, poliranih, pjeskarenih ili pečenih kamenih ploča. Mi trgovci zbog jednostavnosti dijelimo kamen na granite i mramore.

Granit je prirodni kamen, nastao od vulkanske lave u kori Zemlje. Odlikuje ga velika čvrstoća i tvrdoća te otpornost na vanjske vremenske utjecaje. Također otporni su na niske temperature i smrzavanje, te utjecaj kiselina. Granit se lako polira, brusi i zatim dalje obrađuje. Danas se on koristi kao podni kamen odnosno za oblaganje stepeništa, kao zidne obloge ili ploče za stol, spomenicima te često u kuhinjama kao gornja ploha na kojoj se radi. Kada su u pitanju kisele kiše granit je pogodniji od mramora zbog svoje izdržljivosti.

Mramora karakterizira nelinearna, sitno do krupnozrnata tekstura. Zbog svoje kristalične strukture dolazi do refleksije svjetla što daje mramoru raskošan izgled, prozračnost i briljantan sjaj. Dokaz njegove ljepote i sposobnosti obrade jest da su majstori i umjetnici iz antičke Grčke stvarali isključivo u mramoru. Inače mramor je bijele boje, ali po sebi može imati sivkaste pruge, nepravilne uzorke točkica, sjene sive boje i slično. Ne preporuča se za vanjska oblaganja zbog negativnog reakcije mramora na toplinski rad ploča, stoga se upotrebljava za popločavanje i oblaganje unutrašnjih zidova te izradu stepenica.

Kako priroda utječe na kamen

Prilikom izbora kamena ono što najviše utječe na našu odluku jest boja i površinska obrada kamena. Mi nikako ne možemo utjecati na boju kamena jer ona ovisi o mineralima od kojih je građen kamen, odnosno ovisi o boji tih minerala, njihovom prostornom rasporedu te veličini zrna. Stabilne minerale nalazimo u kamenu eruptivnog i metamorfnog podrijetla, dok nestabilne sastojke  sadrže kameni sedimentnog podrijetla. Kod te vrste kamena dosta brzo dolazi do izbljeđivanja i narušavanja njegovih estetskih vrijednosti stoga se takav kamen ne smije upotrebljavati u eksterijeru. Ono što negativno može utjecati na estetiku kamena jesu atmosfera i kišnica koje mogu dovesti do promjene izgleda površine kamena. Njihov utjecaj najviše se osjeti u urbanom i industrijskom okolišu.

U izravnom dodiru s vodom kamen ima sposobnost upijanja i zadržavanja određene količine vode u svojoj unutrašnjosti. Različite vrste kamena imaju i različit postotak upijanja vode, a prema istraživanjima svako upijanje vlage veće od 0,5% mase zahtjeva pozornu procjenu upotrebljivosti.

Promjenom temperature kamen se skuplja odnosno širi stoga je ovo potrebno imati na umu prilikom ugradnje kamena s nekim drugim građevnim materijalima. Tako recimo kamen ima znatno manju sposobnost toplinskog širenja u odnosu na beton ili čelik na što treba paziti prilikom projektiranja i gradnje.